Čarobnjak iz Oza

Lyman Frank Baum & Nino Škrabe

Bajkoviti glazbeni spektakl u šest slika
praizvedba: 18. lipnja 1998.
''Život je san''
Don Pedro Calderon De La Barca
Mjesto radnje: Kansas i Oz
Vrijeme radnje: nekoć i sada

Režija: Nino Škrabe
Scena & kostimi: Mirko Škrabe
Koreografija: Ines Jerčinović
Tonsko vodstvo: Damir Kuzmić & Krešimir Karas
Majstor rasvjete: Zvonimir Brnas
Upravljanje rasvjetom: Martin Ciban & Ratimir Budinšćak
Zvučni efekti: Ivan Ribar
Glazbeno vodstvo: Josip Cvitanović
Šminka: Lidija Gojak & Irena Strmečki
Šaptačice: Ines Boži?& Maja Šimunković>
Majstori scene: Dragutin Sečen, Marijan Lehpamer, Mario Jerčinović & Josip Vinšćak
Slikarski radovi: Nikola Novosel
Izrada plakata: Jelena Škrabe
Izrada programa: Mirko Fabijaniić
Transport: Ivan Kokot


Glume: Zrinka Lovretin & Borka Lučić (Dorothy), Milan Vukošić & Toni Žalac (Limeni drvosječa/Hickory), Mladen Pavlić Ivan Severinac (Strašilo/Hunk), Hrvoje Matešić & Andrej Belan (Lav/Zeke), Iris Sečen & Ivana Bohaček (Vještica Zapada /Almira Gulch), Robert Rak & Luka Tomac (ujak Henry), Karolina Režek & Mia Matasić (teta Emma), Leon Žuti & Velimir Kokot (Čarobnjak/profesor Marvel), Nikola Lacković & Božidar Šoštarić (Vojvoda, Tajnik), Natali Rajnović Jelena, Budimir-Bekan (Grofica, Glasnogovornica), Damir Kuzmić & Zvonimir Vučić (Big Mac), Maja Lončarić & Ana Savić (Grizelda, Čarobnica Sjevera), Gordana Ćopić & Ana Budimir-Bekan (Glinda, Čarobnica Juga), Petar Popović (satnik Mambo) i dr.

Nakon ''Kraljice'', na red je došao ''Čarobnjak iz Oza'' u kojem je bilo još više glumaca, još više glazbenih točaka te još raskošniji kostimi i scena. Misao vodilja predstave bila je rečenica ''Život je san'' jer u snovima, za razliku od života, nema granica mašti što se u ovoj predstavi itekako vidjelo, na opće oduševljenje svih prisutnih. Predstava je inspirirana i istoimenim vipwatches antologijskim filmom Victora Fleminga iz 1939.
Skoro 200 izvođača koliko ih je skupio ''Čarobnjak iz Oza'' i dalje je najveći broj sudionika jedne predstave u povijesti jaskanskog kazališta. Za velik broj glumaca zaslužan je i tadašnji štrajk u školama. Zbog obustave rada u osnovnoj školi, predstava je u potpunosti prebačena pod okrilje Gradskog kazališta. Dvorana kina gdje su se održavale završne probe iz dana u dan punila se učenicima rolex replica koji su bez škole bili ''izgubljeni'' pa ih je redatelj na veliku ''radost'' kostimografa većinu uključio u predstavu. I tako je nastao do sada neviđeni spektakl.
Kako smjestiti dvjestotinjak izvođača u garderobu u koju stane jedva njih pedesetak? Problem je riješila Hrvatska vojska i Ivan Kokot koji su u susjednom hotelskom dvorištu postavili veliki šator.